Petak Strasne (Stradalne) sedmice, dan krsnog stradanja Gospodnjeg. Na taj dan, Crkva se seća događaja koji su neposredno prethodili Raspeću; počevši od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, neuspelog pokušaja da Ga optuže, pa do glasnog vikanja judejskog naroda: "Raspni Ga!"; nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti; razapinjanja i praštanja dželatima rečima: "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade"; umiranja, skidanja sa krsta, pomazivanja mirom, povijanja Tela platnom i polaganja u grob; postavljanja straže da čuva grob da neko ne ukrade Telo Gospodnje.
Tog dana Liturgija se ne služi, izuzev ako bi Blagovesti pale na taj dan, a ne služi se zato što se na Liturgiji prinosi Bogu beskrvna žrtva, a na taj dan je Isus Hristos prineo sam sebe na žrtvu.
U bogosluženjima Velikog petka spominje se hvatanje Gospoda Isusa Hrista, sud jevrejskih starešina i rimskog prokonzula Pontija Pilata nad Njim, krsna stradanja, smrt i skidanje sa krsta. Sama bogosluženja tog dana sastoje se iz: jutrenja - na kome se čita Dvanaest strasnih (stradalnih) Jevanđelja (ovo jutrenje se obično služi uveče na Veliki četvrtak), carskih časova i večernja, tj. opelo Hristovo, sa iznošenjem plaštanice. Posle večernje, poje se malo povečerje sa kanonom ο raspeću Gospodnjem, tzv. Plač Presvete Bogorodice, čiji je autor Simeon Logotet iz X veka. Ovoga dana predviđen je najstroži post.
Pravoslavni tog dana strogo poste, provodeći ga samo na suvom hlebu i vodi, a mnogi tog dana i jednoniče, tj. ceo dan ništa ne jedu ni piju, a tek uveče, kada izađu zvezde, uzmu malo hleba i vode. U znak tuge i žalosti, na Veliki petak ne smeju zvoniti crkvena zvona, počev od bdenija na Veliki četvrtak, već se vreme bogosluženja i oglasi mrtvaca obznanjuju klepetalima.