Dva brata, besrebrenici i čudotvorci Kozma i Damjan, rodom behu iz Azije, od oca neznabožca i majke hrišćanke, po imenu Teodotija. Nakon očeve smrti, majka se posvetila služenju Hristu, i bogougodnom životu, kako je prethodno i svoje sinove naučila. Vaspitala ih je u hrišćanskom duhu. Živeli su oni besprekorno, po zakonu Gospodnjem, dobivši dar isceljivanja, dajući zdravlje bolesnim dušama i telima. Isceljivali su oni sve bolesti, nemoći ljudske, izgonili zle duhove, kako kod ljudi tako isto i kod životinja, bez ikakve nagrade, već isključivo u ime Boga, koji im je te sposobnosti i podario, a po Hristovoj zapovesti: "Zabadava dobiste, zabadava dajite" (Mat. 10,8). Zbog toga se i nazivaju besrebrenici i lekari.
Desilo se da se neka žena, Peladija, razbolela od teške bolesti, koja je prikova za krevet već nekoliko godina, i kada ne mogaše naći joj leka, pozva ona Kozmu i Damjana da je izleče, što oni rado učiniše. Kada je htela da im plati oni odbiše, jer njihova plata je slava Bogu, ali žena bi uporna te zakle Svetog Damjana Svetom Trojicom da primi od nje dar - tri jajeta, što on i učini ne mogavši to odbiti ne zbog plate, no zbog zakletve. Saznavši za to, njegov brat, Kozma, se ožalosti i ostavi zaveštanje da kada umru, on i njegov brat, ne sahrane ih jednog pored drugog, jer on prekrši zavet njihov od Boga data. Dođe vreme i sveti Kozma se prvi predstavi Bogu, a nedugo za njim i sveti Damjan. Ljudi su bili u nedoumici gde da ga sahrane, ali u tom času po Božjem promisli, progovori kamila, koju su njih dvojica iscelili, ljudskim glasom, da se ne dvoume, već da Damjana sahrane pored brata mu Kozme, jer on ne primi ona tri jajeta radi nagrade, već radi imena Božjeg. Tako njihove mošti behu položene skupa u mestu zvanom Fereman.
Svoj život skončaše pobožno i u miru, proslavivši se mnogim čudesima, kao usrdni posrednici i iscelitelji naših duševnih i telesnih bolesti, kako za života tako i posle smrti. Jer oni isceljuju i pomažu svakome ko ih prizove u pomoć, u bolesti i nevoljama i u današnje dane.